Pufer spremnik: šta je, kada vam treba i koju zapreminu izabrati
Pufer spremnik je velika, dobro izolovana posuda s vodom za grijanje, koja se ugrađuje između izvora toplote i radijatora ili podnog grijanja. Kod nekih sistema je…
Pročitaj savjetGrijanje, vodomaterijal i sanitarije. Veleprodaja i maloprodaja u Tešnju i Jelahu.
Topao pod, bez radijatora na zidovima i bez osjećaja suhog zraka: zato se sve više ljudi odlučuje za podno grijanje. Da bi ono zaista bilo udobno i ekonomično, mora biti dobro isprojektovano i pravilno izvedeno.

Podno grijanje je sistem cijevi položenih u pod kroz koje teče voda niske temperature, najčešće 30 do 40 °C. Pod predaje toplotu pretežno zračenjem, pa je raspodjela temperature ravnomjerna. Najviše štedi u kombinaciji s toplotnom pumpom ili kondenzacijskim kotlom, jer oni na niskoj temperaturi polaza rade najefikasnije.
Kroz cijevi položene u estrih teče topla voda koja zagrijava cijelu površinu poda, a pod zatim zagrijava prostoriju. Budući da je grijna površina velika, dovoljna je niska temperatura vode.
Toplotu pod predaje većim dijelom zračenjem, a manjim dijelom konvekcijom. Zato nema izraženog kruženja zraka kao kod radijatora, temperatura po visini prostorije je ujednačena, a zidovi ostaju slobodni za namještaj. Ispod cijevi se postavlja kvalitetna toplotna izolacija, najčešće ploče od stiropora, kako toplota ne bi odlazila u tlo ili prostoriju ispod. Iznad cijevi dolazi materijal koji dobro provodi toplotu, najčešće mokri estrih.
Da, ali ne zato što prostorija treba manje toplote, nego zato što tu toplotu može dati na nižoj temperaturi. Toplotni gubici kuće su isti bez obzira na grijna tijela.
Ušteda dolazi iz dva izvora. Prvo, toplotna pumpa i kondenzacijski kotao rade efikasnije što je niža temperatura polazne vode, a podno grijanje radi na oko 30 do 40 °C umjesto 55 do 70 °C kod radijatora. Drugo, zbog toplog poda ljudi se osjećaju ugodno i pri temperaturi zraka nižoj za stepen ili dva, a u praksi se računa da svaki stepen niže smanjuje potrošnju za nekoliko posto. Tvrdnje da podno grijanje troši upola manje energije od radijatora su pretjerane; realna ušteda zavisi od izvora toplote i izolacije kuće.
Početna investicija je najčešće ista ili nešto veća nego kod radijatora, a razlika se dijelom vraća kroz efikasniji rad sistema. Dio radova koji se pripisuje podnom grijanju, poput toplotne i hidroizolacije, rubne trake, dilatacijskih fuga, parne brane i samog estriha, ionako spada u građevinske radove. Kad se to uzme u obzir, stvarni trošak podnog grijanja je realniji nego što na prvi pogled izgleda.
Ne, ako je pravilno izvedeno. Proširene vene povezuju se prije svega s naslijeđem, dugim stajanjem uz malo kretanja, prekomjernom težinom i trudnoćom, a ne s toplim podom. Dobro isprojektovano podno grijanje drži temperaturu poda ispod oko 29 °C u boravišnim prostorijama, što je tek nekoliko stepeni iznad temperature kože stopala.
Kod radijatora topli zrak struji uz zid prema stropu i povlači prašinu iz zone poda. Ta prašina se djelimično prži na vrućim površinama i ostavlja tamne tragove na zidu iznad radijatora. Kod podnog grijanja strujanje zraka je slabo, pa se prašina mnogo manje podiže, što je posebno važno osobama s alergijama.
Podno grijanje ne štedi zato što kuća treba manje toplote, nego zato što istu toplotu daje na nižoj temperaturi. Tu je cijela tajna.
Postoje tri osnovna načina polaganja, a izbor zavisi od visine poda koju imate na raspolaganju i od toga da li je riječ o novogradnji ili renoviranju. Za cijevi se koriste PE-RT, PE-Xc ili PB cijevi, najčešće dimenzije 16 ili 17 mm, a kod suhih sistema tanje cijevi.
| Sistemske ploče s čepovima | Folija s iglicama | Suhi sistem | |
|---|---|---|---|
| Kako se cijev drži | Umeće se između čepova | Pričvršćuje se iglicama | Ulaže se u utore ploče |
| Podloga iznad | Mokri estrih | Cementni ili anhidritni estrih | Bez mokrog estriha |
| Tipična primjena | Novogradnja, najčešći način | Srednje i veće površine | Renoviranje, mala visina |
| Grijanje i hlađenje | ✓ | ✓ | Prema proizvođaču |
Sistemske ploče s čepovima pogodne su za estrihe od maltera i podnih masa prema normi DIN EN 13813 i najčešći su izbor u novogradnji. Kod renoviranja se može koristiti suhi sistem od ploča od gipsanih vlakana debljine oko 18 mm s utorima za cijevi promjera oko 12 mm. Na njega se kasnije postavljaju pločice ili druge obloge, a u prostoriju se ne unosi vlaga. Za postojeće objekte uvijek se posavjetujte s izvođačem koja varijanta odgovara vašem podu.
Proračun gubitaka, raspored i dužina petlji, izbor razdjelnika i regulacije.
Toplotna izolacija preko podloge i rubna traka uz sve zidove zbog širenja estriha.
Petlje se polažu prema projektu i spajaju na razdjelnik; jedna petlja najčešće nije duža od oko 100 m.
Instalacija se ispituje pod pritiskom prije nalijevanja estriha i ostaje pod pritiskom tokom nalijevanja.
Nalijevanje estriha, uz dodatak za estrihe s podnim grijanjem kada ga proizvođač propisuje.
Nakon sušenja estriha temperatura se podiže postepeno, prema protokolu proizvođača.
Podno grijanje se reguliše preko razdjelnika s ventilima ili termopogonima po petljama i sobnih termostata, a dio posla obavlja i sama fizika. To je takozvani efekat samoregulacije: pod predaje toplotu proporcionalno razlici između temperature poda i temperature zraka.
Primjer: pri temperaturi poda od 26 °C i zraka od 20 °C razlika je 6 °C. Ako se u prostoriji okupi više ljudi ili uđe sunce, pa zrak dostigne 23 °C, razlika pada na 3 °C i pod predaje otprilike upola manje toplote. Prostorija se tako djelimično sama koriguje, bez ijednog regulatora. Zbog velike mase estriha sistem ipak sporo reaguje, pa je bolje držati ujednačenu temperaturu nego je često mijenjati.
Orijentacione granice prema uobičajenim smjernicama (EN 1264); za drvene podove proizvođači često traže i niže vrijednosti.
Može, uz poštovanje tehničkih smjernica. Preporučuje se gotovi višeslojni (troslojni) parket, koji zbog svoje strukture dobro provodi toplotu i manje se deformiše. Važno je ne prelaziti najvišu dozvoljenu temperaturu poda i izabrati tvrđe vrste drveta otporne na oštećenja.
Podno grijanje nije moderan izum. U drevnoj Kini i Koreji postojali su kanali za dim u podovima i zidovima kuća. Rimljani su koristili hipokaust: prostor ispod poda kuće ili kupatila kroz koji su strujali vrući plinovi iz peći, a na isti način su grijani i javni bazeni. Današnji sistemi rade na istom principu velike tople površine, samo s vodom niske temperature i preciznom regulacijom.
Za podno grijanje nudimo cijevi za podno grijanje, sistemske ploče, razdjelnike i regulacione grupe iz ponude opreme za grijanje. Za savjet pri planiranju javite se u veleprodaju u Tešnju, maloprodaju u Jelahu ili na +387 32 656 506.
Najčešće 30 do 40 °C, zavisno od izolacije kuće, podne obloge i razmaka cijevi. Tačnu vrijednost daje proračun.
Može, ako je sistem projektovan za to i ako je izvor toplote reverzibilan, poput toplotne pumpe. Temperatura vode se mora držati iznad tačke rosišta da se na podu ne stvara kondenzat.
Cementni estrih se u praksi suši oko tri do četiri sedmice prije prvog postepenog zagrijavanja, a tačan rok i protokol propisuje proizvođač estriha.
Da. Podni krug tada dobija svoj miješajući ventil ili regulacijsku grupu, a radijatori rade na višoj temperaturi.
Minimalno. Dovoljno je povremeno provjeriti pritisak i rad razdjelnika, a ispiranje petlji po potrebi radi stručnjak.
Pufer spremnik je velika, dobro izolovana posuda s vodom za grijanje, koja se ugrađuje između izvora toplote i radijatora ili podnog grijanja. Kod nekih sistema je…
Pročitaj savjetPres spojnice su u posljednjim godinama postale standard za grijanje i vodu. Spoj se pravi hladnim postupkom, bez plamena i lemljenja, za nekoliko sekundi po spoju.
Pročitaj savjetKotao na pelet je jedan od najudobnijih načina da kuću grijete biomasom: sam se pali, sam dozira gorivo i radi po zadanoj temperaturi. Da bi tako i ostalo godinama…
Pročitaj savjet